Posebne veze Alke i Češke

Najstariji poznati Statut Alke iz 1833. godine pisan je talijanskim jezikom, tada službenim u Dalmaciji. Tek 1951. je ovaj Statut preveden na hrvatski jezik, i to zahvaljujući velikom trudi i požrtvovnosti sinjskoga odvjetnika i pravnog stručnjaka dr. Ante Sesardića.

Statut Alke iz 1833. bio je podloga svih ostalih Pravilnika i Statuta Alke, pa tako i Pravilnika Viteškog alkarskog društva iz 1902. godine. Ovaj Pravilnik je pisan hrvatskim jezikom, a već 1908. je preveden na češki jezik i gotovo u cijelosti objavljen u časopisu Sokol kojeg je izdavala Češka sokolska zajednica.

Sokolski pokret i Alka

Prijevod Pravilnika Alke na češki jezik i njegovo objavljivanje u časopisu Sokol već 1908. nisu bili nimalo slučajni. U Sinju je naime 1905. osnovano društvo Hrvatski sokol, a prvi predsjednik društva bio je sinjski načelnik i tadašnji alkarski vojvoda Krunoslav Tripalo. Zanimljivo prvi vođa sinjskog Sokola bio je Vicko Grabovac, općinski službenik koji će 1908. zamijeniti upravo Krunoslava Tripala na dužnosti alkarskog vojvode.  Kada je 19. studenoga 1905. posvećivana zastava sinjskog Sokola, svečanost su uveličali i sami alkari za koje časopis Prosvjeta iz 1906. ističe da su „tom zgodom izašli sa svojim konjima i u podpunoj sjajnoj narodnoj odori i opremi“.

Blagoslov zastave Hrvatskog Sokola u Sinju 1905.

Blagoslov zastave Hrvatskog sokola u Sinju 1905.

Sinjsko sokolsko društvo bilo je dio velikog sokolskog pokreta koji je obuhvaćao brojne slavenske narode, pa tako i Hrvate. Ishodište sokolskog pokreta bila je Češka gdje je 1862. i osnovano prvo sokolsko društvo. Hrvatski sokolski pokret bio je povezan s češkim sokolstvom, pa je tako i došlo do interesa krovne češke sokolske organizacija za vitešku igru Alku.

Kako se ističe u kraćim uvodnim crtama u časopisu Sokol, Alka se trebala predstaviti na nadolazećem sokolskom okupljanju u Zadru 1909. To je očito i bio razlog da prevedu Pravilnik Alke i upoznaju širu češku javnost s povijesnim nastankom, razvojem i pravilima izvođenje “opće narodne, slavenske junačke igre usidrene u slavenskoj Dalmaciji”, kako Česi opisuju Alku u tekstu.

Seoski Sokol iz Hrvataca i odjel sinjskih Alkara

Sinjski alkari i seoski Sokol iz Hrvaca na dan blagoslova zastave Hrvatskog sokola u Sinju.

Radovi o Alki na češkom jeziku

Prije nekoliko godina na portalu Ferata objavio sam tekst o vrlo vrijednim putopisnim i novinarskim radovima o Alki u međuratnim češkim novinama. U zadnjih nekoliko godina naišao sam na čak dva završna rada o Alki na češkim sveučilištima – prvi je bio naslovljen „Sinjska alka – porijeklo, razvoj i problemi modernosti“ i obranjen je 2011. na Masarykovom sveučilištu u Brnu, dok je drugi pod naslovom „Razvoj i percepcija Sinjske alke“ obranjen 2015. na Karlovom sveučilištu u Pragu.

Činjenica da je prvi strani jezik na koji je preveden Pravilnik Alke bio češki, govori nam o važnosti Češke za društveni i kulturni razvoj ondašnje Dalmacije, kao i o zanimanju češke javnosti za hrvatsku kulturu i povijest. Ovo zanimanje postoji i danas, što se najbolje vidi iz želje čeških studenata da proučavaju povijest i društveno značenje Alke. Između Alke i Češke postoje posebne veze koje valja čuvati i razvijati.

 

*Posebno bih se zahvalio Jeleni Bilić na pomoći pri pronalasku češkog prijevoda Pravilnika Alke i Anti Poljaku na pomoći oko prijevoda uvodnog teksta o Alki.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Dvije Alke u istoj godini

Aktualna 2017. godina bit će posebna za Alku pošto će se u Vukovaru 6. svibnja ova viteška igra po četvrti put u povijesti održati izvan Sinja. Nakon Splita koji je Alku ugostio sigurno jednom (1832.), a moguće i više puta sredinom 19. stoljeća, Beograda 1922. i Zagreba 1946., Vukovar će 2017. biti četvrti grad u povijesti koji će ugostiti tristoljetnu vitešku igru. No izuzev toga, 2017. će ostati upamćena i kao jedna od rijetkih godina u povijesti Alke kada se ova viteška igra održala više od jednog puta u istoj godini.

Prema dostupnim povijesnim izvorima, Alka se više od jednog puta u istoj godini održala 1818., 1838., 1842., 1875., 1887., 1919., 1922. i 1946.  Samo tijekom ove dvije zadnje spomenute godine Alka se održala dva puta u različitim gradovima (1922. Beograd i Sinj; 1946. Zagreb i Sinj), dok je u svim preostalim godinama Sinj bio mjesto dvostrukoga (a ponekad i trostrukog) održavanja tijekom iste godine.

Prvo dokumentirano održavanje dviju Alka tijekom iste godine zbilo se 1818. Te je godine u dva navrata Sinj pohodio austrijski car Franjo I. i oba puta se održala alka. Prvi je put Alka održana 15. svibnja i slavodobitnik je bio Frano Tripalo koga je car nagradio zlatnim prstenom s draguljima. U drugom navratu Alka se održala 6. srpnja i to kako ističe Šime Jurić, u počast carice Karoline Auguste Bavarske.

Drugo poznato održavanje dviju Alki u istoj godini datira iz 1838. Te se godine prvo održala redovna Alka 19. travnja na rođendan tadašnjeg cara Ferdinanda I. Slavodobitnik ove Alke bio je Ivan Tripalo Franin. Iste te godine Alka se trčala i 7. lipnja u povodu dolaska u Sinj saskog kralja Frederika Augusta II. Slavodobitnik ove svečane Alke bio je Ivan Lovrić koga je saski kralj nagradio zlatnim satom s lančićem.

Tri Alke u jednoj godini

Godina 1842. je naročito posebna jer su tada prema dostupnim izvorima održane čak tri Alke. Prvo je 28. ožujka održana svečana Alka u čast dolaska u Sinj austrijskog nadvojvode Albrechta. Slavodobitnik je bio Mate Lovrić kojeg je posebni gost isto prigodno nagradio. Nakon toga je 19. travnja održana redovna Alka na kojoj je pobijedio Nikola Tripalo. I onda naposljetku 22. listopada je održana i druga svečana Alka te godine, ovaj put u čast austrijskog nadvojvode Franje Karla, inače oca budućeg cara Franje Josipa I. Slavodobitnik treće Alke održane 1842. bio je Ante Bareza.

Upravo je spomenuti austrijski car Franjo Josip I. bio razlogom što su se i 1875. održale dvije Alke u Sinju. Prva je na rasporedu bila svečana Alka 18. travnja u čast Franje Josipa I. Slavodobitnik je postao Mate Terzić – Bonić i kao nagradu od cara dobio 30 zlatnika i prsten. Nakon toga 18. kolovoza na rođendan Franje Josipa I. održala se i redovna Alka koju je odnio Ante Bareza.

Dvije Alke u razmaku od dva dana

Posebno je svečano bilo 1887. kada su u razmaku od dva dana održane dvije Alke. Prvo je 16. kolovoza održana svečana Alka u povodu 200. obljetnice oslobođenja Sinja od Osmanlija te dolaska stanovništva s područja Rame u Sinj i Cetinsku krajinu i donošenja Gospine slike. Pobjednik ove posebno svečane Alke bio je trofejni alkar bračkog porijekla Nikola Cerinić koji je za tu prigodu od općine Sinj dobio zlatni medaljon s likom Gospe Sinjske. Samo dva dana poslije 18. kolovoza održana je redovna Alka koju je osvojio Ante Tomašević, pok. Joze.

img20150413_10060792

Svečana Alka održana 16. kolovoza 1887. Dva dana poslije, 18. kolovoza održala se i redovita Alka

Još je samo 1919. godine Alka održana dva puta u Sinju tijekom iste godine. Prva je bila 12. srpnja u prigodi proslave rođendana Petra I. Karađorđevića, kralja novouspostavljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Slavodobitnik je postao Nikola Jelinčić – Bećo. Već za malo više od mjesec dana 16. kolovoza održana je i redovna Alka koju je dobio Frano Grabovac.

Ove godine će se tako tek po 9. put u trostoljetnoj povijesti Alka održati više od jednom u istoj godini. Uz činjenicu kako će se održati u Vukovaru i Sinju, to je razlog više za smatrati 2017. kao posebnu godinu u povijesti Alke.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Četiri godine Sinjskih obzora

Prije točno četiri godine upustio sam se u osobno izdavaštvo i pokrenuo vlastitu web stranicu na WordPress platformi. Objavljivao sam vlastite tekstove o društvenoj i kulturnoj povijesti Sinja, s posebnim naglaskom na temi viteške igre Alke. Kako su tekstovi pokrivali cijelu panoramu sinjskih tema, stranicu sam s vremenom nazvao Sinjski obzori.

Makar politolog po vokaciji, nisam na stranici objavljivao analize i promišljanja o aktualnim političkim procesima i događanjima u Sinju. Znao sam se doticati političke povijesti i kulture sjećanja, ali nisam ulazio u teme iz dnevne politike ovog grada. Ne zato jer tome nisam vičan ili se nisam usudio, već stoga jer sam se odlučio posvetiti temama iz sinjske povijesti i kulturne baštine koje po meni predstavljaju istinsko i još neotkriveno blago. Često ponavljam misao Milana Begovića kako je naš zajednički zavičaj bogatiji poviješću nego medom i mlijekom, pa sam vođen time i odlučio usmjeriti pogled prema riznici povijesnog i kulturnog bogatstva Sinja i Cetinske krajine.

Moja skromna web metrika kaže da je na stranicama Sinjskih obzora u ove četiri godine objavljeno 16 eseja. To znači kako sam pisao i objavljivao četiri teksta godišnje. Sve napisano i objavljeno pregledano je nešto više od 5 800 puta i to od strane nešto manje od 3 200 posjetitelja. Gledano brojevima, cijele jedne Brnaze su pročitale bar najmanje jedan tekst sa stranice. Dobar dio objavljenih tekstova preuzeo je i lokalni portal Ferata, a jedan od članaka sa stranice bio je i izvor za biografsku natuknicu na Wikipediji.

Sinjski obzori nastavit će donositi oglede o temama iz sinjske povijesti i kulturne baštine nastojeći ih povezati s današnjicom i tako učiniti još zanimljivijima. Godina koja je započela otvorit će mnoge zanimljive teme poput održavanje Alke izvan Sinja prvi put nakon 71 godine, čime će Vukovar postati tek četvrti grad u povijesti koji je ugostio najstariju vitešku igru u ovom dijelu Europe. Tu je još i 100. godišnjica prvog hrvatskog igranog filma „Brcko u Zagrebu“ čiji je redatelj bio Sinjanin Ante Masovčić, čuveni „Bonvivant“ sa slike Miroslava Kraljevića. Na obzorju ove stranice već se ocrtavaju i drugi tekstovi koji će nastaviti otkrivati vrijednu i još nedovoljno poznatu sinjsku povijest.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Alka u Vukovaru

Na sjednici Skupštine Viteškog alkarskog društva od 17. prosinca odlučeno je kako će se sljedeće godine u Vukovaru održati svečana Alka. Kako donosi lokalni portal Ferata, „u čitanju obrazloženja predsjedavajući radnog predsjedništva je između ostalog naglasio kako radi velike žrtve Vukovara u Domovinskom ratu, ostvarenog prijateljstva gradova Vukovara i Sinja, te stvorenih neraskidivih veza Vukovaraca i članova VAD-a, Upravni odbor predlaže Skupštini održavanje svečane Alke u Vukovaru, u vrijeme kada se stvore potrebni tehnički uvjeti.“ Po riječima predsjednika Alkarskog društva Stipe Jukića, sve aktivnosti oko trčanja Alke u Vukovaru provode se u dogovoru s tri najvažnije nacionalne političke institucije – Hrvatskim saborom, Predsjednicom i Vladom Republike Hrvatske.

Prema važećem Statutu Alkarskog društva, „Alka se održava samo u Sinju i samo na stazi zvanoj Alkarsko trkalište, gdje se priređuje sve od svog osnutka“. No unatoč ovoj statutarnoj odredbi i ustaljenoj praksi, viteška igra Alka se tijekom dokumentirane povijesti više puta održavala izvan Sinja, i to u Splitu, Beogradu i Zagrebu. U Splitu se Alka trčala sigurno jednom i to 1. ožujka 1832. u prigodi proslave 40. obljetnice krunjenja tadašnjeg cara Franje I. Slavodobitnik splitske Alke bio je Grgur Lovrić. Postoji mogućnost da se istom razdoblju (sredina 19. stoljeća) Alka još poneki put trčala u Splitu, no nisu poznati točni datumi njezina održavanja.

U Beogradu se Alka trčala 7. lipnja 1922. u povodu ženidbe kralja Aleksandra I. s rumunjskom princezom Marijom. Slavodobitnik te Alke bio je Jozo Tomašević Pićurin. U Zagrebu se Alka trčala  12. svibnja 1946., u povodu III. kongresa Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, a slavodobitnik je bio Bruno Vuletić.

Valja spomenuti kako je Alkarsko društvo 1927. ozbiljno radilo na organiziranju tromjesečne turneje Alke u Sjedinjenim Američkim Državama. Alka se trebala trčati po nekoliko puta u više američkih gradova, međutim zbog slabog interesa domaćina i pretpostavljane financijske neisplativosti, nije nikad došlo do realizacije ovog projekta.

Vukovar će tako biti četvrti grad u povijesti koji će ugostiti najstariju vitešku igru u ovom dijelu Europe. Teško je pronaći mjesto koje više zaslužuje ovu počast od grada koji utjelovljuje hrabrost, ustrajnost i žrtvu hrvatskog naroda u borbi za vlastitu slobodu i državnost. Dodajmo ovome kako Vukovar duže od ijednog drugog grada u Hrvatskoj ima  ulicu posvećenu Sinjskoj alki, da tamo živi veliki broj Cetinjana i njihovih potomaka, kao i da su dvojica Sinjana koji su poginuli tijekom junačke obrane Vukovara, Andrija Alčić i Ivica Poljak Sokol, bili prvi u povijesti koji su posmrtno proglašeni članovima Alkarskog društva. Na sjednici Skupštine Alkarskog društva 17. prosinca posmrtno je za počasnog člana proglašen i Marko Babić, jedan od zapovjednika i junaka vukovarske obrane, inače podrijetlom iz Cetinske krajine.

Nije još zgorega spomenuti kako se jedna Alka već održala u Vukovaru i to ona dječja u svibnju 2006. godine. Održavanje Alke u Vukovaru bit će i svojevrsno ostvarenje obećanja tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška koji je na Alki 1996. najavio skoro trčanje Alke i u slobodnom Vukovaru.

18. studenoga - ''Vukovar, mjesto posebnog pijeteta''

Vukovar će biti četvrti grad u povijesti koji će ugostiti vitešku igru Alku. 

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Francuski „Le Petit Parisien“ o dolasku Edwarda VIII. na Alku 1936. godine

Na stranicama Sinjskih obzora već se pisalo o nesuđenom dolasku britanskog kralja Edwarda VIII. na Alku 1936. godine. Tog je ljeta Edward zajedno sa svojom budućom suprugom Wallis Simpson krstario duž jadranske obale te se prema najavama očekivalo kako će doći i na Alku u Sinj. Novinski izvještaji s Alke koja je održana te godine ističu da je cijela svečanost bila u „znaku iščekivanja dolaska engleskog kralja Edwarda“. Dalje se spominje kako su Sinjani u očekivanju visokog gosta lijepo i svečano uredili svoj grad, te da je na alkarskom trkalištu, odmah pored lože za časni sud napravljena loža za engleskog kralja, „lijepo i ukusno urešena sagovima, zelenilom i dvjema engleskim zastavama“.

Edward naposljetku nije došao u Sinj, no ovaj je događaj imao veliko značenje za promociju Alke u svijetu. Zahvaljujući izuzetnom interesu medija za svaki djelić Edwardova ljetovanja u Dalmaciji, Alka je dospjela u središte pozornosti nekih od najvažnijih novina onog vremena. O tome nam svjedoči i članak iz utjecajnog francuskog dnevnog lista „Le Petit Parisien“ od 16. kolovoza 1936., nastao upravo u vrijeme Edwardova posjeta Dalmaciji.

Članak donosi priču o odmoru kralja Edwarda VIII. u Jugoslaviji, pri čemu je njegov najveći dio posvećen upravo Alki. Pisac teksta ističe kako kralj Edward i njegova svita imaju namjeru posjetiti tradicionalnu igru Alku koja se održava u znak sjećanja na pobjedu branitelja Sinja nad Turcima 1715. Dalje navodi kako ova igra privlači veliki broj posjetitelja te da u njoj sudjeluju alkari kopljanici koje u povorci prate naoružani pješaci. Za njih autor ističe da su  odjeveni u iste odore kakve su nosili i njihovi preci u velikoj bitci 1715. Na kraju članka autor napominje kako se ove godine poduzimaju posebne pripreme za Alku kako bi ova igra zasjala u najljepšem mogućem sjaju.

1983-5236_14692_1

Jedna od rijetkih fotografija kralja Edwarda VIII. i Wallis Simpson s njihova krstarenja Jadranom 1936.

Nikad ostvareni posjet britanskog kralja Edwarda VIII. donio je Alki prvu veliku pozornost stranih medija. Alka je te godine izazvala interes stranih medija kakav se jedino može usporediti s ogromnim interesom  koji je 2015. godine vladao  za proslavu njezine 300. obljetnice. Zahvaljujući tom interesu nastala je i velika reportaža francuskog dnevnog lista „Le Figaro“ o Alki, objavljena prošle godine u tjednom izdanju ovih novina pod nazivom „Gospini konjanici“. Ova je reportaža bila i dugo iščekivani nastavak interesa francuskih medija za Alku koji je na neki način započeo „Le Petit Parisien“ pišući o ovoj viteškoj igri u kontekstu posjete kralja Edwarda VIII. jadranskoj obali 1936. godine.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Junak i Legia: spone dvaju nogometnih stogodišnjaka

Netom minula 2015. u Sinju je uvelike bila u znaku obilježavanja 300. obljetnice obrane Sinja od Osmanlija i utemeljenja viteške igre Alke. Ova bitka i viteška igra neodvojive su od Čudotvorne Gospe Sinjske čija će 300. godišnjica krunjenja biti obilježena upravo ove 2016. godine. No izuzev toga Sinj će ove godine slaviti i 100. godišnjicu svog najstarijeg sportskog društva, nogometnog kluba Junak.

995802_10207035209097674_7765244007500808681_n

Momčad Junaka, nešto prije 1930.

Junak je osnovan u jeku prvog svjetskog rata i u samim začecima nogometa u Hrvatskoj, kao i u svijetu općenito. Službeni nadnevak osnivanja je 18. srpnja 1916., a prvi predsjednik kluba bio je Antun (Ante) Brož, austro-ugarski dočasnik na službi u Sinju, inače podrijetlom Čeh. Izuzev Junaka nije baš mnogo nogometnih klubova osnovano te ratne i za nogomet „pionirske“ 1916. Ipak među klubovima koji će ove godine slaviti 100. godišnjicu posebno se ističe višestruki poljski prvak i jedan od najpopularnijih tamošnjih klubova, Legia iz Varšave.

Legia je osnovana negdje između 5. i 15. ožujka 1916. kao nogometni klub poljskih Legija, poljskih vojnih jedinica koje su se u 1. svjetskom ratu borile za Austro-ugarsku monarhiju. Legia je službeno osnovana u ukrajinskom selu Kostyukhnivka, gdje je u to vrijeme bio smješten glavni stožer poljskih Legija. Za prvog predsjednika kluba izabran je zastavnik Wladyslaw Groele. Zbog pogoršanja ratnih prilika klub je već u srpnju 1916. preselio svoje djelovanje u Varšavu.

Polish_Legionists_playing_soccer_(1914-1918)

Momčad Legie 1916.

U prvi mah može se reći da malo toga povezuje Legiu i Junak, izuzev godine osnivanja. Legia je jedan od najtrofejnijih poljskih kluba s osvojenih 10 naslova prvaka Poljske i 17 nacionalnih kupova. Osim toga Legia je postigla i zapažene uspjehe na europskoj razini i 1970. igrala polufinale Kupa europskih prvaka, a 1991. stigla do polufinala Kupa UEFA. Junak se naravno ne može mjeriti s time, ali opet se za svoje prilike može pohvaliti zapaženim uspjesima poput naslova amaterskog prvaka SR Hrvatske 1969., igranja u drugoj ligi kako u Jugoslaviji tako i Hrvatskoj te osvajanja pokrajinskih (županijskih) kupova.

Ali ako proniknemo malo dublje u spone ovih dvaju klubova, možemo vidjeti da su i Legia i Junak osnovani u Austro-ugarskoj monarhiji, te da je njihov nastanak bio uvelike obilježen ratom u kojem se tada ova država nalazila. Naime na čelu oba kluba u početku su bili dočasnici austro-ugarske vojske, a i imena klubova imaju izraženi vojni i ratnički prizvuk. Posebna povijesna zanimljivost je da će se 100 godina poslije svog osnivanja Legia i Junak naći opet zajedno u istoj političkoj zajednici – Europskoj uniji.

Isticanje ovih „povijesnih“ veza Junaka i Legie nije slučajno i dolazi u kontekstu ovogodišnje proslave rođendana sinjskog kluba. Ovu bi veliku godišnjicu nesumnjivo trebali iskoristiti i za afirmaciju ovog kluba, pa onda nije zgorega razmišljati i o organizaciji neke značajne prijateljske utakmice. Hajduk je svakako logičan izbor jer je prva utakmica Junaka odigrana upravo protiv ovog kluba 16.8. 1916, ali zašto ne razmišljati i malo šire, napose jer nas s poljskom Legiom vežu zajednički korijeni, ali i zajednička sadašnjost i budućnost.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Alkari u Splitu, ali ne po prvi put

Split, najveći i najvažniji dalmatinski grad, pomalo je ostao u sjeni svih drugih gradova koji su kroz povijest ugostili vitešku igru Alku i njezine sudionike. Zagreb je nebrojeno puta bio domaćin brojnih izaslanstava Alkarskog društva u prigodama različitih političkih, društvenih i kulturnih događaja. A 1946. u hrvatskoj prijestolnici je povodom 3. kongresa USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije) održana i sama Alka.

Beč je ugostio izaslanstvo Alkarskog društva na proslavi velikog jubileja cara i kralja Franje Josipa 1908., a Beograd je bio domaćin Alke održane 1922. prigodom ženidbe kralja Aleksandra i rumunjske princeze Marije. Odlazila su izaslanstva Alkarskog društva u posjete Budimpešti, Munchenu, a nedavno smo svjedočili i njihovom zapaženom posjetu središtu Europske unije, Bruxellesu.

U godinu u kojoj se slavi 300. obljetnica obrane Sinja od Osmanlija 1715. iz čega je i izrasla viteška igra Alka, čelnici Alkarskog društva su u suradnji sa splitskom vlasti odlučili održati mimohod sudionika Alke i u Splitu. Ovaj veliki događaj je najavljen za ponedjeljak 6. srpnja, pri čemu se od vodećih ljudi Splita i Alkarskog društva moglo čuti kako je to nakon nedavnih mimohoda Alke u Zagrebu i Bruxellesu „svojevrsni povratak kući“, te da će se „prvi put u povijesti Sinjske alke u Splitu održati mimohod alkara“. Ovim posljednjim se pokazalo da je povijesna epizoda s Alkom u Splitu pala ne samo u sjenu, već čak i u zaborav.

Alka u Splitu 1832. godine

Alka se tijekom svoje povijesti u Splitu održala sigurno jednom, a možda i dva puta, i to u prvoj polovini 19. stoljeća. Kronika splitske gimnazije od ljeta Gospodnjeg 1817./18. do godine 1866./67. bilježi da se 1. ožujka 1832. u Splitu održala „lijepa i plemenita igra Alka“. Povod održavanja Sinjske alke u Splitu bila je proslava 40. obljetnice stupanja na prijestolje tadašnjeg cara Franje I. koji je okrunjen 1. ožujka 1792. Isti izvor još donosi da je slavodobitnik Alke bio Grgur Lovrić.

Povjesničarka Danica Božić–Bužančić u svojim djelima o društvenom životu Splita u 19. stoljeću, među ostalim piše i o trčanju Sinjske alke u ovom gradu. U svom članku iz 1979. piše kako se Sinjska alka održala u Splitu na carev rođendan 1832., pri čemu kao izvor navodi dokument iz arhivske zbirke prof. Stjepana Alfirevića u Sinju. U spomenutom članku se još donosi da su sinjski alkari svečano prošli obalom prije nego što su započeli trčanje Alke, te da je slavodobitnik bio alajčauš Ivan Lovrić. U knjizi iz 1982. ista autorica donosi podatak da se Alka održala u Splitu 11. ožujka 1832. i pritom donosi imena svih alkara koju su bio sudionici ove Alke. Prema Božić-Bužančić ova se Alka održala u Splitu u prigodi proslave careva rođendana.

Šime Jurić pak u svojoj cijenjenoj studiji o Alki iz 1988. piše kako se Alka trčala u Splitu 1. ožujka 1832. te da je slavodobitnik bio Grgur Lovrić pok. Matije. Kao izvor za ovaj podatak Juriću je poslužila Knjiga alkara i arhivskih zapisnika iz Arhive VAD-a.

Čitatelja svakako ne treba zbuniti ova konfuzija sa datumom i razlozima održavanja Alke u Splitu 1832. (kao i s njezinim slavodobitnikom). O trčanju Alke u Splitu postoje različiti izvori i svi oni nisu bili dostupni istraživačima, pa su ovi najčešće donosili djelomičnu sliku o ovom događaju. Alka se sigurno trčala u Splitu 1832. i to najvjerojatnije 1. ožujka u prigodi 40. obljetnice vladanja cara Franje I. Teško da se Alka mogla trčati u Splitu na carev rođendan jer se tada trčala redovita Alka u Sinju, a sam rođendan cara Franje I. nije bio 11. ožujka već 12. veljače. Očito je stoga da je došlo do neke nenamjerne pogreške bilo u izvoru na koji se Božić-Bužančić referirala, ili u njegovom isčitavanju. Izvor na koji se pozvala ova ugledna povjesničarka je pouzdan i valjan jer se u njemu kao sudionici splitske Alke 1832. spominju alkari koji su stvarno u to vrijeme trčali Alku.

Da se Alka održala u Splitu 1832. svjedoči nam i akvarel Procesija na Peristilu splitskog slikara Antuna Barača. U desnom uglu Baračeve slike nastale negdje u razdoblju od 1832. do 1839., nalazi se konjanik s kopljem koji po svemu sudeći prikazuje alkara u trku*.

Antun Barać - Procesija Split 1850.

Akvarel Procesija na Peristilu splitskog slikara amatera Antuna Barača. Akvarel je nastao negdje između 1832. i 1839. i vrlo vjerojatno donosi detalj s Alke održane u Splitu 1832. (obratiti pozornost na konjanika s kopljem u desnom uglu slike). 

Druga Alka u Splitu?

Trčanje Alke u Splitu spominje i fra Šimun Milinović u svom članku iz 1863. Pišući o Alki on tako donosi i podatak da se ova viteška igra dva puta trčala u Splitu, prvi put za izbavljenje iz tamnice jednog Sinjanina, a drugi put u čast dalmatinskog upravitelja Lilienberga, pri čemu Milinović ne spominje godine trčanja. Spomenuti grof Vjenceslav Vetter von Lilienberg bio je austrijski namjesnik u Dalmaciji od 1831. do 1841., što znači u vrijeme trčanja Alke u Splitu 1832. i lako je moguće da je Milinović upravo trčanje ove Alke „pripisao“ Lilienbergu, tadašnjem prvom čovjeku austrijskog carstva u Dalmaciji. O Alki u održanoj u Splitu zbog izbavljenja iz tamnice nekog Sinjanina zasad nema više podataka, što ne znači da se nije održala.

Grof Vjenceslav Vetter von Lilienberg, austrijski namjesnik u Dalmaciji za čijeg se mandata u Splitu 1832. održala Sinjska alka.

Iz svega napisanog jasno je da Sinjska alka i Split imaju svoju dugu povijest. Po svemu sudeći Split je grad koji je prvi ugostio sinjske alkare, daleko prije Beča, Beograda, Zagreba ili Bruxellesa. Skoro predstavljanje Alke u Splitu bit će stoga prije „svojevrsni povratak kući“ nego „prvi mimohod Alke u Splitu“.

 

*Zahvaljujem gospođi Neli Žižić, višoj kustosici Muzeja Grada Splita na pomoći oko datiranja Baračeva akvarela.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar