Ako postoji strani grad u čije su se društveno tkivo i identitet duboko utisnuli iseljeni Hrvati onda je to svakako Chicago. Ako pak postoji hrvatska iseljenička zajednica čiji identitet snažno obilježavaju Sinj i Cetinska krajina, onda je to svakako hrvatska zajednica u Chicagu.
„Vjetroviti grad“, kako se kolokvijalno naziva Chicago, dom je za gotovo 3 milijuna ljudi različitih etniciteta, rasa i konfesija. U njemu već preko 100 godina žive i Hrvati koji se u taj američki grad počinju doseljavati krajem 19. stoljeća, mahom iz ekonomski najsiromašnije austro-ugarske pokrajine Dalmacije. Da je to iseljavanje iz Dalmacije u Chicago zarana poprimilo masovne razmjere, dokazuje i podatak da je već na početku 20. stoljeća u Chicagu živjelo 5000 Hrvata.
Chicago glavno odredište iseljavanja Cetinjana
Koliko je među tim iseljenicima iz Dalmacije bilo onih iz Cetinske krajine teško je točno utvrditi. No postoje neki pokazatelji da je početkom 20. stoljeća glavni tok iseljavanja Cetinjana u prekomorske zemlje vodio upravo u Chicago. Dokaz toga je rad Ivana Žole o iseljavanju iz sela Košute u SAD u prva dva desetljeća 20. stoljeća u kojem je autor analizirao američke registre useljenika. Naime, svi su potencijalni useljenici u SAD, posebno oni slabijeg socioekonomskog položaja, morali proći detaljna ispitivanja prije dobivanja dozvole za useljavanje. Osim ispitivanja zdravstvenog stanja, tražilo se od useljenika i da imenom navedu krajnje odredište svog puta, te osobu kod koje dolaze u SAD. Iz tablice o Košućanima useljenicima u SAD vidljivo je da je njih 99% kao krajnje odredište navelo Chicago gdje im je već tada živio neko od bliže rodbine ili pak neki prijatelj.
Da je broj Cetinjana u Chicagu već na početku 20. stoljeća bio značajan potvrđuje i primat njihove zavičajne kulture i tradicije unutar hrvatske zajednice. Godine 1906. Hrvati Bridgeporta, čikaške industrijske četvrti u koju se glavnina Hrvata uselila, osnivaju svoju prvu organizaciju dajući joj ime „Udruga dalmatinskih obitelji Čudotvorne Sinjske Gospe“. Kao što samo ime i sugerira, organizacija je okupljala pobožne Hrvate iz Dalmacije koji su se, u vremenu u kojem nisu postojala od države zajamčena socijalna prava, nastojali međusobno materijalno pomagati i skrbiti jedni o drugima. Među tim se ljudima Gospa Sinjska iznimno štovala, pa su osim osnivanja organizacije s njenim imenom, iseljeni Hrvati (konkretno dvojica braće Bradarića) 1912. u hrvatsku župnu crkvu Sv. Jeronima u Chicagu dopremili i kopiju Gospine slike s oltara crkve u Sinju, te baš kao i u Sinju, na njen blagdan 15. kolovoza počeli održavati procesiju kroz dio Chicaga u kojem su živjeli. Kako ističe Stogodišnjak župe Sv. Jeronima, ta je procesija danas najstarija procesija u gradu Chicagu.
Hrvatska zajednica u Chicagu s vremenom je postala dio društvenog tkiva i identiteta tog grada. Hrvati su pod okriljem etničke župe osnovali vlastite škole, kulturne, socijalne i sportske organizacije, ali nisu ostali izvan društva Chicaga, već su se u njega integrirali svojim poštenim radom, obrazovanjem, profesionalnošću u obavljanju javnih poslova, kulturom i tradicijom te čuvanjem i njegovanjem istih. Hrvati su postali mali, ali važan dio Chicaga na društvenom, akademskom, ekonomskom i političkom planu, kao i dio njegova kulturnog identiteta.
Gradonačelnik Chicaga porijeklom iz Cetinske krajine
Iz ugla Cetinske krajine posebno je zanimljiv dio o sudjelovanju Hrvata u javnom i političkom životu Chicaga. Naime, potomak jednog Cetinjanina iz Dicma i ugledni član hrvatske zajednice Michael Bilandic, vinuo se čak i do položaja gradonačelnika Chicaga. Michael Bilandic, čiji je otac Mate Bilandžić u Chicago doselio iz Dicma, odnosno Krušvara, 1976. postao je gradonačelnikom Chicaga, i to kao prvi ne-Irac na tom mjestu nakon više od 40 godina. Bilandic je bio župljanin hrvatske župe Sv. Jeronima i aktivni član nekoliko udruženja povezanih s hrvatskom zajednicom u Chicagu. Nakon odlaska s mjesta gradonačelnika 1979. obavljao je i druge javne dužnosti, pa je tako kao ugledni pravnik bio predsjednik Vrhovnog suda savezne države Illinois.
Jedna od osoba iz hrvatske zajednice koja je obavljala istaknute javne dužnosti u Chicagu bio je i Nick Matkovich. Kako u svojoj knjizi o Hrvatima u široj regiji Chicaga donosi Maria Dugandzic-Pasic, Matkovich je bio ugledni pravnik i odvjetnik koji je među ostalim bio i gradski sudac, a ujedno i dugogodišnji član Kluba Sinj koji je djelovao kao društveni centar hrvatskih iseljenika iz Cetinske krajine. Matkovich je bio prvi predsjednik Udruženja vojnih veterana župe Sv. Jeronima čiji je član bio i spomenuti Bilandic. To je udruženje nastalo iz potrebe da se osiguraju socijalna i zdravstvena prava za veliki broj Hrvata iz Chicaga koji su se u Drugom svjetskom ratu borili za svoju drugu domovinu SAD.
Osim dvojice iznimnih pojedinaca, Bilandica i Matkovicha, bilo je i još Cetinjana koji su bili društveno i javno aktivni unutar hrvatske zajednice u Chicagu. To su desetljećima prvo činili u sklopu spomenutog društva Čudotvorna Gospa Sinjska, a poslije i kroz Klub Sinj koji i danas djeluje. Kad se proučavaju povijesni izvori o hrvatskoj zajednici u Chicagu, uvijek se zapaža prisutnost ljudi iz Cetinske krajine, bilo da je riječ o popisu dobročinitelja koji su davali novčane priloge za kupnju nove crkve 1922. ili popisu vojnih veterana i župljana.
Svakako najvažniji pečat Sinja i Cetinske krajine hrvatskoj zajednici u Chicagu daje štovanje i slavljenje Gospe Sinjske. Više od 105 godina slavi se Gospa među tamošnjim Hrvatima, a točno 100 godina slika Nebeske zaštitnice Sinja i Cetinske krajine nosi se u procesiji ulicama Chicaga. Zahvaljujući „našem“ Bilandicu, Gospin dan, 15. kolovoz, gradsko vijeća Chicaga proglasilo je „Hrvatsko-američkim danom“. Spone Sinja i Cetinske krajine s Chicagom još su se više ojačale kad su alkari i alkarski momci 2006. sudjelovali u svečanoj procesiji ulicama Chicaga povodom blagdana Velike Gospe.
Hrvatska država i hrvatski narod mogu se ponositi načinom na koji ih u etničkom i kulturnom mozaiku Chicaga predstavlja hrvatska zajednica. A Sinj i Cetinska krajina mogu biti ponosni i zahvalni svojim iseljenicima koji su zavičajnu baštinu, kulturu i tradiciju prenijeli iz doline Cetine na obalu Velikih jezera i tamo ih nastavili čuvati i njegovati.
Blagoslov zastave Udruge dalmatinskih obitelji Čudotvornoj Sinjskoj Gospi
Popis potpomagatelja kupnje crkve za hrvatsku župu u Chicagu 1922. Iz popisa je vidljivo kako je kupnji pridonijelo mnogo Cetinjana (prezimena Grubišić-Čabo, Šipić, Paštar, Bilić).
Procesija sa slikom Gospe Sinjske na ulicama Chicaga 40-ih godina 20. stoljeća
Michael Bilandic (prvi slijeva) i njegov prethodnik na dužnosti gradonačelnika Chicaga Richard J. Daley (u sredini), u “inspekciji” janjetine na dan proslave Gospinog blagdana. Pečena janjetina na blagdan Velike Gospe jedan je od običaja koji su Hrvati prenijeli i u SAD.
Postao je gradonačelnikom svih rasa i etniciteta koje žive u Chicagu, ali je opet ostao vezan uz svoje korijene – Michael Bilandic, gradonačelnik Chicaga u procesiji povodom blagdana Velike Gospe s hrvatskom lentom.
Alkari i alkarski momci bili su gosti procesije povodom blagdana Velike Gospe 2006.
Fotografije: St. Jerome Centennial Yearbook.
Sinjski obzori 