Hazenašice Junaka

Ove se godine obilježava 80. obljetnica prvog velikog međunarodnog uspjeha hrvatskog ženskog sporta. Naime 1934. je reprezentacija Kraljevine Jugoslavije, sastavljena mahom od igračica iz Hrvatske, na 2. svjetskim sportskim igrama žena u Londonu osvojila naslov svjetskih prvakinja u hazeni.

Ovaj sport, kao i uspjesi koje su hrvatske hazenašice polučile na međunarodnoj razini, slabo su poznati široj javnosti. Razlog je svakako u tome što je igranje hazene zamrlo poslije 2. svjetskog rata, i ovaj sport je praktički zamijenjen rukometom kojemu je hazena bila jako slična.  Hazena se kako piše naša povjesničarka sporta Milka Babović razvila u Češkoj početkom 20. stoljeća, te je sama igra i dobila ime po češkoj riječi “hazeti” – baciti, dobaciti. Sport se razvijao u sklopu tjelesnog odgoja u češkim školama i uglavnom su ga prihvatile djevojke, a nešto manje dječaci.

Hazena i nogometni klubovi

U Hrvatsku hazena dolazi iza 1. svjetskog rata, i razvija se također u okviru tjelesnog odgoja u školama. Godine 1922. osniva se sekcija hazene u okviru Hrvatskog akademskog športskog kluba (HAŠK), a iste godine igračice HAŠK-a igraju svoju prvu međunarodnu utakmicu. Ubrzo i drugi najveći sportski klubovi tadašnje države poput zagrebačke Concordije i Građanskog, te beogradskog BSK-a i Jugoslavije dobivaju sekcije hazene.

Godine 1924. osniva se Jugoslavenski hazena savez, a 1925. organizira se prvo prvenstvo države u ovom sportu na kojem naslov prvakinja osvajaju hazenašice BSK-a iz Beograda. Državna prvenstva su se neredovito odigravala sve do 1938., a najviše naslova su osvojile hazenašice Concordije (6).

Utakmica hazene između HAŠK-a i Jugoslavije na stadionu u Maksimiru 1938.

Po nekim podacima krajem 1920-tih i početkom 30-tih, u Jugoslaviji je djelovalo čak 40 klubova hazene, od čega jako veliki broj na području Hrvatske koja je prednjačila u ovom sportu. Osim Zagreba, važna središta ovog sporta u Hrvatskoj bili su Slavonski Brod, Nova Gradiška, Vukovar, Osijek i Varaždin. Ono što je zanimljivo jest da je ovaj popularni ženski sport došao i do Sinja, te da je i u sklopu sinjskog nogometnog (sportskog) kluba Junak postojala sekcija hazene.

Hazena sekcija Junaka

Splitski dnevni list „Novo doba“ od 20. svibnja 1932., pišući o novoj agilnoj upravi Sportskog kluba Junak koja je počela intenzivno raditi na promicanju sporta, ističe među ostalim da je pored drugih sportskih sekcija Junaka osnovana i ona za hazenu. Isti članak donosi podatak da će se organizirati i utakmica hazenašica Junaka sa suparnicama iz splitskog kluba Dalmatinac.

Ove informacije su nažalost i sve što je dokumentirano i napisano o igranju ovog sporta u Sinju pod okriljem Junaka. U knjizi „Povijest sporta Cetinske krajine“ Marinka Perića nema nikakvih podataka o igranju hazene u Sinju između dva svjetska rata. Poznato je međutim da je Junak imao različite sportske sekcije, pa su tako prema Periću osim nogometa djelovali još i laka atletika i biciklizam. Iako se hazena u Dalmaciji nije tako proširila kao u kontinentalnom dijelu Hrvatske, ovaj sport se igrao i u ovom dijelu Hrvatske. Godine 1922. osnovana je sekcija hazene u sklopu splitskog Hajduka, te su hazenašice Hajduka po podacima iz tog vremena igrale ravnopravne utakmice sa zagrebačkim HAŠK-om. Ova se sekcija s vremenom ugasila, ali je 1930-tih u Splitu djelovala hazena sekcija kluba Vuk koja je igrala utakmice sa hazenašicama iz šibenskog Osvita te kaštelanskog Primorja.

Kao i drugdje, i u Dalmaciji je ovaj sport bio jako povezan s nogometom, te su se utakmice hazene često odigravale kao predigra nogometnih utakmica. Povezanost hazenašica i nogometaša na zanimljiv je način prikazao film i istoimena serija Montevideo, Bog te video, u kojoj se između hazenašica i nogometaša beogradskog BSK-a koji treniraju i odigravaju utakmice na istom stadionu, razvijaju privlačnosti, simpatije i ljubavi.

Hazenašice BSK-a, tiha patnja nogometaša istoimenog kluba u filmu/seriji Montevideo, Bog te video

Kakva je priča s hazenašicama Junaka, odnosno koliko je ta sekcija djelovala i je li imala kakvih uspjeha, tek bi trebalo utvrditi. Dokumenata i literature ima jako malo, jer kao što je već rečeno, ovaj je sport uglavnom pao u zaborav. Da li su i hazenašice Junaka bile tako zgodne poput Brankice (Anja Alač) i njezinih suigračica iz BSK-a, te da li su i za njima jurili nogometaši Junaka kao što su to činili oni BSK-a, ostaje još neodgovoreno. Ali svakako budi interes za ovim slabo poznatim dijelom sinjske sportske povijesti.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s