Nogometna utakmica između ondašnje Jugoslavije i Bugarske u Splitu 1983. ostat će upamćena po možda i najpoznatijoj rečenici koja je izgovorena u prijenosima sportskih natjecanja u Hrvatskoj. Bio je to usklik „ljudi moji, je li to moguće“ koji je nakon nenadanog pogotka Radanovića za pobjedu Jugoslavije od 3:2 uzviknuo komentator prijenosa Mladen Delić. Usklik „ljudi moje, je li to moguće“ stekao je kultni status i neizostavno mjesto u svakodnevnom govoru, a Delića je učinio legendarnim i neponovljivim sportskim komentatorom.
Mladen Delić komentira televizijski prijenos nogometne utakmice Jugoslavije i Italije u Zagrebu 1957. (Izvor: HRT)
Recitator i nogometaš
Mladen Delić rođen je u Sinju 15. siječnja 1919. Njegov otac Pavao bio je dobrostojeći ugostitelj koji je jedno vrijeme u najmu držao poznati hotel i kavanu Čipčić u Sinju (nekadašnja bašta Livno). Već kao učenik sinjske Realne gimnazije Delić je počeo ostvarivati prve zapažene javne nastupe. Dnevni list Jadranski dnevnik iz 1934. bilježi njegove recitateljske nastupe na priredbi u čast pjesnika Alekse Šantića, svečanoj akademiji Pomlatka Jadranske straže u Sinju te proslavi dana sinjskih vatrogasaca. Nakon završene gimnazije Delić upisuje Pravni fakultet u Beogradu, a negdje u isto vrijeme postaje i član sinjskog nogometnog kluba Junak. U Beogradu je Delić apsolvirao pravo te među prvima završio Školu za tjelesni odgoj. Tijekom 1939. i 1940. povremeno je igrao za Junak te čak i sudjelovao u čuvenoj pobjedi nad Hajdukom u studenome 1939. u Sinju. U veljači 1940. izabran je u Tehnički odbor Junaka i prije početka sezone u Sinju je održao predavanje o tjelesnom odgoju mladih.
Momčad Junaka 1940.
Komentator prvog televizijskog prijenosa Alke
U sportsko novinarstvo Delić je zakoračio 1947. prenoseći prvu utakmicu na Radio Zagrebu na kojem je kasnije bio osnivač i urednik sportske redakcije. Kao istaknuti radijski reporter 1957. dobio je priliku komentirati prvi televizijski sportski prijenos u Hrvatskoj i Jugoslaviji – nogometnu utakmicu između Jugoslavije i Italije u Zagrebu. Godine 1963. po prvi je put komentirao radijski prijenos Sinjske alke, a 1965. dobio je čast komentirati i prvi televizijski prijenos te viteške igre. U prigodi proslave 250. godišnjice Alke 1965. Delić je dao poticaj za izradu Alkarske koračnice koju je skladao Nikica Kalogjera na tekst Drage Britvića. Tim povodom napravio je i prvu dulju TV reportažu o dječjoj Alki pod nazivom „Mladi alkari“. Delić je nastavio prenositi Alku sve do 1972. kada mu je to oduzeto na zahtjev komunističkog rukovodstva Sinja koje je Delića optužilo za „nacionalističke“ izjave na Alki 1971. Sve do umirovljenja 1984. Delić je nastavio prenositi najvažnija sportska natjecanja iz Jugoslavije i svijeta. Jedino mu nije bilo dopušteno prenositi Alku iz rodnog Sinja, no i to se promijenilo nakon demokratskih promjena kada je Delić opet bio pozvan komentirati prijenos Alke. Već kao umirovljenik, Delić je prenosio zadnju Alku u Jugoslaviji 1990. te Alke u samostalnoj Hrvatskoj 1991., 1992. i 1995.
Mladen Delić u vojvodinoj loži (četvrti zdesna) tijekom svog prvog radijskog prijenosa Alke 1963.
Mladen Delić ostao je vezan uz rodni Sinj sve do smrti 22. veljače 2005. u Zagrebu. Nije nažalost doživio izgradnju novog stadiona Junaka koji je otvoren prijateljskim susretom protiv Hajduka u srpnju 2006. Ne bi Deliću toliko značila pobjeda protiv Hajduka (ta on je u dresu Junaka pobjeđivao splitskog velikana), ali bi ga sigurno oduševilo što je početni udarac na utakmici izveo njegov mlađi brat Svemir, bivši nogometaš Junaka, Dinama, Hajduka i hrvatske reprezentacije.
Svemir Delić izvodi početni udarac na utakmici Junak – Hajduk prilikom otvorenja Gradskog stadiona u Sinju (Izvor: Ferata.hr)
Mladen Delić ostat će upamćen po spontanom i emotivnom komentiranju sportskih prijenosa koje mu je donijelo iznimnu popularnost među slušateljima i gledateljima. Njegov čuveni usklik „ljudi moji, je li to moguće“ danas se često koristi u javnom govoru, a nama može poslužiti kako bi se zapitali zašto Mladen Delić još nije dobio prikladno priznanje i sjećanje u rodnom Sinju.
Sinjski obzori 