Kampanja za lokalne izbore u Sinju 2021. i događanja na Alki te godine, vratili su u središte pozornosti temu upravljanja viteškom igrom Alkom. Aktualiziranju te teme najviše je pridonio slogan „vratimo Alku narodu“ gradonačelničkog kandidata Mira Bulja koji je i na dužnosti gradonačelnika nastavio isticati da Alku treba vratiti narodu. Na pitanje novinarke Večernjeg lista što to znači, Bulj je odgovorio: „Alka nije u vlasništvu jedne udruge, trebamo pronaći model kako bismo narod uključili u odlučivanje“. Ista novinarka je za komentar pitala i potpisnika ovih redova koji je kazao: „Ovo nije prvi put u povijesti da se spominje povratak Alke narodu. I 1949. je bio takav slogan pa su u Alku regrutirani samo prvoborci“.
Komunisti vratili Alku narodu?
Dva su teksta ključna za razumijevanje komunističke ideje i izvedbe povratka Alke narodu. Prvi tekst je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji ususret Alki 1949. U nepotpisanom članku se navodi: „U staroj Jugoslaviji Alka je bila monopol sinjske gospode i ‘uglednih’ seljaka iz okolnih sela. Oni su je, kao što je to i odgovaralo duhu bivše države, ukrali narodu, koji je bio njen jedini pravi nasljednik“. U članku se zatim uspostavlja izravna poveznica između obrane Sinja 1715. i partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu. Dalje se navodi: „Kao rezultat Narodno-oslobodilačke borbe, koju je organizirala i s njom rukovodila Komunistička partija Jugoslavije na čelu s drugom Titom, izmijenjena je u mnogo čemu i Sinjska alka. (…) Prije svega, Alka je vraćena narodu. Alkari se danas regrutiraju iz redova prvoboraca Oslobodilačkog rata i prvoboraca socijalističke izgradnje, njihove ‘momke’ bira selo na svom skupu, a samo društvo dobilo je naziv Narodno alkarsko društvo“.
Vojvodina loža na Alki 1963. U komunističkom razdoblju se isticala povezanost obrane Sinja 1715. s partizanskim ustankom 1941.
Drugi tekst je objavljen 1950., također u režimskom glasilu Slobodna Dalmacija. Potpisan je inicijalima U.D. i vjerojatno se radi o Urošu Dalbellu, političkom komesaru u partizanskom pokretu i kasnijem visokom dužnosniku komunističke vlasti i Alkarskog društva. Autor ponavlja kako su „do oslobođenja 1945. godine alkari mogli da budu jedino imućniji i bogatiji Cetinjani, a alkarski momci – pratioci alkara, bili su samo seljaci, kao potomci bivših kmetova“. Autor ističe da su partizanska borba i socijalistička revolucija doveli do korjenite promjene društvenih odnosa te navodi: „Zbog toga je igra alka u oslobođenoj domovini dobila sasvim novi značaj i sadržinu: ona je postala narodna, društvena manifestacija (…)“. Autor upućuje na odluke koje je donijela nova uprava Alkarskog društva i ističe: „(…) u privremenom statutu ove organizacije jasno i nedvosmisleno stoji da članovi društva mogu biti, a alku mogu igrati bilo kao alkari ili alkarski momci, samo Cetinjani, aktivni učesnici narodno oslobodilačke borbe i aktivni graditelji sretnije budućnosti domovine radnog naroda. Zbog toga ova narodna organizacija danas nikako ne može biti monopol pojedinaca ili pojedinih plemena (obitelji, op.a.), kao što je bila prije, već samo svojina aktivnih graditelja socijalističke domovine, a to znači: svojina čitavog naroda“.
Premda su komunisti otvorili Alku za šire društvene slojeve, Alka i Alkarsko društvo u komunističkom razdoblju nisu „vraćeni narodu“ niti su postali „svojina čitavog naroda“. Alkarsko društvo i Alka su ostali rezervirani samo za onaj dio naroda koji je pripadao vladajućoj komunističkoj partiji ili je prihvaćao njezine ideje i politiku. Oni koji nisu prihvaćali ideje i politiku komunističkog režima bili su isključeni iz naroda koji je imao pravo na Alku.
Alka pripadala samo jednom dijelu naroda
Alka je uvijek pripadala narodu, ali ne cijelom već samo jednom dijelu naroda. U mletačkom, francuskom, austrijskom i razdoblju monarhističke Jugoslavije to su bili viši društveni slojevi sinjske varoši. U Pravilniku Alkarskog društva iz 1921. izričito je pisalo da alkar mora pripadati „boljem društvenom stališu“. Kako je već opisano, u razdoblju komunističke Jugoslavije Alka i Alkarsko društvo su pripadali dijelu naroda koji je bio vezan uz vladajuću komunističku partiju. Prema Statutu Alkarskog društva iz 1983., član te udruge je preuzimao obvezu da će svoju domovinu braniti „kao što su i naši stariji postupili kad ih je Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Titom pozvala na ustanak 1941. godine“.
U samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj članstvo u Alkarskom društvu nije formalno uvjetovano društvenim položajem ili stranačkim opredjeljenjem. Time su po prvi put stvoreni uvjeti za uključivanje cijele alkarske zajednice u Alku i Alkarsko društvo. To u praksi ipak nije zaživjelo i članstvo Alkarskog društva ne reprezentira cijelu zajednicu ljudi koji Alku prepoznaju kao vlastitu kulturnu baštinu. Nereprezentativnost Alkarskog društva je izvor frustracije i ogorčenosti brojnih stanovnika alkarskog kraja (napose Sinja) koji lako postaju prijemčivi na pozive za „povratak Alke narodu“.
Povelja o upisu Alke na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO i uključivanje alkarske zajednice
Rješenje nagomilanih frustracija nije u pozivima za „povratak Alke narodu“ već u konkretnim i razrađenim prijedlozima za jačanje uloge alkarske zajednice u upravljanju Alkom. To je i obveza koja je preuzeta uvrštavanjem Alke na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Kako bi se ispunili kriteriji za uvrštavanje Alke na spomenuti UNESCO-ov popis, u nominacijskom obrascu je među ostalim navedeno da su članovi Alkarskog društva predstavnici cijele zajednice koja prepoznaje Alku kao dio svoje kulturne baštine. Postojeći način ustrojstva Alkarskog društva ne udovoljava UNESCO-ovom standardu upravljanja nematerijalnom baštinom čovječanstva i potrebno je napraviti promjene u smjeru jačanja reprezentativnosti i demokratske legitimnosti Skupštine Alkarskog društva. U skladu s prihvaćenim standardima UNESCO-a, Skupština Alkarskog društva treba biti demokratski izabrana od strane alkarske zajednice koju čine svi punoljetni hrvatski državljani koji su identitetski vezani uz Alku i alkarski kraj. Nije poanta u „povratku Alke narodu“ već u uključivanju cijele alkarske zajednice u upravljanje Alkom.
*Tekst je prvotno objavljen u časopisu Cetinska vrila, god. 30, br. 59, 2022. Prilagođen je objavljivanju na stranici Sinjski obzori.
Sinjski obzori 