Viteška igra Alka često se tijekom povijesti izvodila u čast državnih vladara i visokih predstavnika državne vlasti koji su posjećivali Sinj. Među Alkama izvedenima u čast visokih gostiju posebno mjesto zauzimaju dvije takve priredbe održane 1818. U proljeće te godine u Dalmaciju se uputio njezin car Franjo I. u društvu svoje četvrte supruge, carice Karoline Auguste Bavarske. Car je tijekom svog putovanja po Dalmaciji u dva navrata posjetio Sinj – prvi put 18. svibnja, a drugi put 9. lipnja kada mu se u posjeti pridružila i carica. Dosad se uglavnom smatralo da se Alka trčala tijekom obaju posjeta, no pažljivije iščitavanje povijesnih izvora pokazuje kako su dvije Alke iz 1818. održane tijekom drugog posjeta cara Franje I. Sinju, 9. i 11. lipnja. Spomenute Alke predstavljaju prekretnicu u povijesti te viteške igre i s pravom se mogu smatrati početkom modernog razdoblja u povijesti Alke.
Car Franjo I. iz dinastije Habsburg bio je prvi državni vladar koji je prisustvovao Alki. Sinj je posjetio u dva navrata 1818., prvo 18. svibnja, a onda i 9. lipnja.
Alkari na dočeku cara Franje I.
Posjet cara Franje I. Sinju došao je u trenutku kada je Alki ozbiljno prijetila opasnost gašenja. Prethodna francuska vlast u Dalmaciji prvi je put u povijest uskratila novčanu potporu za troškove izvođenja Alke, što je dovelo do kratkotrajnog prekida njezina održavanja. Prilika za obnovom Alke ukazala se u proljeće 1818. kada je najavljen posjet novog vladara Franje I. Dalmaciji. Već 9. svibnja te godine sinjski načelnik i alkarski vođa (vojvoda) Vice Buljan upućuje molbu caru za odobravanjem novčane potpore održavanju Alke. Car Franjo I. došao je u Sinj 18. svibnja i prema opisu iz njegova dnevnika razvidno je da su dolazak uveličali alkari zajedno s alkarskim vojvodom i barjaktarom:
„Otmjenije (žene, nap.a.) su obučene kao Talijanke, a muškarci poput Ugara samo što imaju još dulje kapute s ili bez krzna. Na glavi nose čako od crnog sukna, a najotmjeniji kalpake od krzna s kratkim bijelim ili bjelosivim perjem, ali nisu djelovali najotmjenije. Svi su nosili sablje, a ispred njih su išli, jarko crveno obučeni, njihovi poglavari i jedan sa stijegom, koji je imao neke vrsti turbana na glavi i kaput bez rukava s krznom. Konji su bili opremljeni na turski način, neki od njih lijepi i žustri.“
Osim opisa alkara prigodom dolaska u Sinj, Franjo I. u svom dnevniku donosi i još niz vrijednih pojedinosti o tadašnjem izgledu Sinja, stanovništvu, običajima i upravi. U dnevniku je među ostalim zabilježio kako u Sinju ima imućnih ljudi i puno trgovina. Već 19. svibnja car Franjo I. napušta Sinj i odlazi prema Dubrovniku gdje je boravio 11 dana.
Alka s kumovima u čast cara Franje I.
Početkom lipnja 1818. car Franjo I. i carica Karolina Augusta napuštaju Dubrovnik i kreću natrag prema prijestolnici u Beču. Carica koja je putovala morem i car koji je išao kopnom trebali su se susresti u Sinju i zajedno zaputiti prema carskoj prijestolnici. Car Franjo I. došao je u Sinj 9. lipnja i tada je u njegovu čast upriličena svečana Alka. U svom dnevniku car je ostavio podroban opis tog događaja iz kojega saznajemo da se radilo o Alki s kumovima, posebnom obliku alkarskog natjecanja koje se izvodilo samo u najsvečanijim prigodama. Na Alki se natjecalo 18 alkara, a slavodobitnik je postao sinjski trgovac Frano Tripalo kojemu je car kao nagradu uručio zlatni prsten s draguljima. Frano Tripalo je u povijesti zabilježen kao alkar koji je Alku trčao zajedno s dvojicom svojih sinova, a njegov unuk Petar vitez Tripalo bio je poznati alkarski vojvoda i dugogodišnji načelnik sinjske općine. Prema opisu iz dnevnika Franjo I. bio je zadovoljan viđenim na Alki, pri čemu je posebno naglasio ljepotu odora i opreme alkara te njihovu brzinu, smjelost i vještinu pogađanja alke. U dnevniku je zabilježio i kako postoji zahtjev da se obnovi običaj izvođenja Alke te da se u tu svrhu izdvoji 100 forinta godišnje iz državne blagajne.
Druga Alka u čast carskog para
Carica Karolina Augusta uplovila je brodom u Split 10. lipnja, a prizor uplovljavanja prikazan je na akvarelu splitskog slikara Antuna Barača. Nakon toga nastavila je put prema Sinju gdje se pridružila suprugu Franji I. Sutradan, 11. lipnja 1818. održana je i druga Alka o kojoj car nije ostavio podroban opis u dnevniku. Poznato je ipak da se natjecalo 19 alkara i da je slavodobitnik postao „pomoćnik poglavara“, što vjerojatno znači da je Alku osvojio tadašnji alajčauš. Po povratku u Beč car Franjo I. odlučio je odobriti zahtjev alkara za državnom potporu izvođenju Alke. Alkarima je zajamčena redovita godišnja potpora od 100 forinta za troškove organizacije Alke i nagradu slavodobitniku. Zauzvrat su alkari dobili obvezu da svake godina carskim vlastima u Zadru podnose iscrpan izvještaj o održanoj Alki. Kao izraz svoje zahvalnosti i odanosti caru Franji I. alkari su 1820. prenijeli održavanje Alke na njegov rođendan.
Akvarel Antuna Barača koji prikazuje dolazak carice Karoline Auguste u Split 10. lipnja 1818. Već sutradan carica se pridružila cari Franji I. u Sinju te je u njihovu čast održana Alka.
Posjet cara Franje I. Sinju 1818. i održavanje dviju Alka u njegovoj prisutnosti odredili su daljnji tijek povijesti te viteške igre. Dobivanjem redovite državne potpore Alka je uspjela izbjeći sudbinu sličnih viteških igara u Dalmaciji i Istri koje su se redom ugasile u prvoj polovici 19. stoljeća. Tijekom careva posjeta Dalmaciji i drugi gradovi su u njegovu čast priredili viteške igre slične Alki, no nijedna od njih se nije uspjela sačuvati i održati. Samo su uporni i predani ljubitelji Alke predvođeni alkarskim vođom i sinjskim načelnikom Vicom Buljanom uspjeli zadobiti carevu naklonost i sačuvati svoju igru i običaj od nestanka.
Literatura:
Piplović, S., (2016). Posjeta cara Franje I. Dalmaciji. Godišnjak Njemačke zajednice. 43: 105-126
Krmpotić, Lj. (prir.), (2002). Car Franjo I. u Hrvatskoj 1818. Hrvatski dnevnik: Hannover
Sinjski obzori 